Ljetni ciklus dječjih radionica nismo mogli zaključiti na bolji način - igrom, prirodom i zajedništvom. Bez djece često ne bismo vidjeli i onu najsitniju ljepotu - onu koja se skriva u ležanju na dekici, u zelenoj travi, ogromnom hrastu, suncu i toplini, vedrom danu, osmijehu, zagrljaju, spontanoj igri, novom prijatelju. Takvih sitnica mogli bismo brojati u nedogled jer upravo su one obilježile naše ljeto. Iznimno smo zahvalni i ponosni što smo mogli pružiti trenutke bezbrižnosti, učenja, podrške, razvoja, utjehe, sreće, rasta i povezivanja, u sad već ne tako maloj zajednici. Upravo ova zajednica rasla je iz dana u dan, gradila je neke nove odnose i oblikovala malene, ali i velike umove. Umove i srca koja su bezuvjetno prihvaćala, poštivala, uvažavala i brinula jedni za druge. Srca koja su ispunila i naše dane te nas podsjetila na važnost malih, naizgled jednostavnih, a životnih stvari.

Srca koja su postala dio našeg Srca i koja su nas potaknula da i dalje aktivno djelujemo, inspiriramo, učimo i zajedno rastemo. Rastemo u zajednicu koja već radi velike stvari, pomiče granice, a ne nazire joj se kraja. 

Draga djeco i roditelji, hvala vam na povjerenju i suradnji, uzajamnom poštovanju i ljubavi. Veselimo se svemu što nas tek čeka, a neizmjerno smo zahvalne na svemu što smo prošli skupa.

Teta Ivana & Teta Dora.